Višekruna je prezime familije Višekruna.
To je srpsko prezime porijeklom iz Bosne.
Kada čuju za prezime ili pomisle na njega, većina zaključi da Višekruna znači
više – mnogo kruna ili veći broj kruna. Međutim, to nije tačno.
Višekruna znači
iznad, poviše ili više krune.
Postoji nekoliko neispričanih priča o nastanku prezimena Višekruna. Potpuno je nevažna istorijska istinitost ili preciznost tih priča – važno je samo da se one prenose sa koljena na koljeno i da su sve mistične i lijepe. Lično, najdraža mi je ova:
U vrijeme Osmanlijskog carstva i vladavine Turaka, Višekrune su se navodno prezivale Žunjić i živijeli su u mjestu Veliko Tičevo (BiH).
U ta davna vremena, nezadovoljan turskom vlašću i više od svega željan slobode, narod Balkana je često dizao veće ili manje ustanke i bune. Te slobodarske pobune su se nekada završavale krvavom turskom odmazdom, a nekada mirovnim pregovorima.
Legenda kaže, da je prilikom jedne pobune, kada su harambaše i vođe bili Žunjići, turski sultan poslao svog izaslanika na pregovore. Pregovori su se odvijali van naseljenog mjesta (čitaj negdje u vukojebini) u šatoru sultanovog izaslanika. Iznad ulaza u šator, kako su zakoni nalagali, nalazio se grb sa prikazanom sultanovom krunom.
Pri ulasku u šator, svi učesnici pregovora su ostavljali svoje oružje ispred ulaza.
Ali, da bi pokazao nadmoć nad Turcima, turskim sultanom i njegovim izaslanikom, jedan naš predak nije položio oružje na zemlju pored šatora, gdje i svi ostali, već je svoju sablju okačio iznad (poviše ili više) sultanove krune nad ulazom u šator.
Gotovo istog trenutka, svi Žunjići od ove (naše) loze u narodu su prozvani Višekrune. Višekruna tako postade nadimak za ustanički dio familije Žunjić.
Ovdje se sada upliće jedna hronološki meni pomalo nejasna priča o vezi Višekruna sa Karađorđem, paljenju Travnika od strane tri brata Višekruna, odmazde Turaka i selidbe u tri pravca: u selo Gerzovo (Prhovo, “Pupak svijeta”), u drugo selo kod Banja Luke i u mjestašce čak kod Zagreba.
Kada je Austrougarska monarhija 1908. godine pripojila sebi Bosnu i Hercegovinu (Aneksiona kriza) i uspostavila vlast, revnosni austrougarski činovnici su izvršili popis stanovništva, a familiji Žunjić sa nadimkom Višekrune su kao zvanično prezime upisali Višekruna. Tako je ostalo do današnjih dana.
Višekruna nema mnogo i naše je prezime rijetko. Smatra se da su sve Višekrune u bližim ili daljim rodbinskim vezama. Višekrune danas žive širom svijeta, a najviše u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Moja loza Višekruna sada pretežno živi u Vojvodini, a naši stari su se doselili iz Gerzova, Republika Srpska, BiH i to poslije “Osme ofanzive”, valjda 1952. godine. Srbijanci nas smatraju dođošima.
Obično se u narodu kaže:
” Ima nas malo, ali smo strateški dobro raspoređeni “.
U Drugom svjetskom ratu, moja loza Višekruna je bila u NOP-u i partizanima. Tatini roditelji, prvoborci i nosioci Partizanske spomenice, su poginuli tokom borbi.
Slobodan prijevod našeg prezimena na latinski jezik glasi Supracorona i to je termin koji koristim kao poslovno ime i ponegdje kao online identifikaciju.
Pozdrav.
Dejan S. Višekruna